Moj internet dnevnik
Borgman's Cube Nexus
Blog
utorak, listopad 7, 2008

Na kraju, kako to već učene glave kažu, rat je opcija kada diplomacija zakaže.

Imate okupiranu zemlju. Okupatora. Vlast koja je postavljena «demokratskim» putem.

Okupator održava privid kako je okupacija prihvaćena. Štrajkovi i demonstracije su dozvoljeni, ali uvijek, nekim čudom, racije pokupe predvodnike, a dozvole okupljanja izdane od policajaca određuju neka mjesta koja nitko ne vidi, osim kamera nadzora.

Škole započinju rad. Ekonomija ubrzanim korakom «lovi priliku». Okupator naravno, «dobroćudno» gura ponovno oživljavanje ekonomije, ne iz ljubavi prema domicilima, nego iz čiste ekonomske računice. Nova kolonija, ako je već mirna, što prije treba biti ekonomski samodostatna, a i što bolje mjesto za ulaganje svog kapitala.

Pričamo dakle o zemljama koje imaju manji broj stanovnika od napadača, i o ratu koji je prvenstveno vođen radi ekonomskih a ne vjerskih pitanja.

Asimilacija, i potpuno priznavanje vlasti je moguće u jednoj generaciji. Svakim danom više, bilo kakva pobuna ima manje smisla. Sve veći broj stanovnika će tiho podnositi svaki zulum koji je prvenstveno ekonomske prirode.

«Moglo je i gore» - najčešći komentar. Rezignacija i pasivni otpor. To je sve? Ili možda i nije?

Posljednja, a za neke i prva varijanta otpora je onaj oružani.

Primjeri iz ne tako davne prošlosti, nam govore, kako je takav vid otpora, sve ono što okupatora može natjerati na odstupanje.

Kako to u stvarnosti izgleda?

Najčišći oblik je :- napad na vojnike.

Najčišći je jer su ciljevi iznimno precizno određeni, vojni, označeni uniformom, zvanjem, oznakom, jezikom... vojnika u odori ne možete ne zamijetiti.

Malo manje čist «posao» je :- napad na logističku potporu (zgrade, vozila, logističare).

Okupator je svjestan kako on odrađuje okupaciju. Kako bi se osigurao, ekonomiju osvojenog područja će reorganizirati kako bi njegove oružane snage bile okosnica sustava.

Zgrade, vozila, svi niži poslovi biti će dodijeljeni LOKALNIM ljudima, koji će priliku za osiguranje preživljavanja prihvatiti zdušno. Ista politika se koristi kod dolaska humanitarnih organizacija na «neprijateljski» teren gdje su plaće uposlenika oko tri puta veće od lokalnih. Napad na takve ciljeve ima dva rezultata. Logistički, gdje smanjujete logistički potencijal neprijatelja, ali i ljudski, gdje većinu žrtava čini lokalno stanovništvo.

Ima onih koji će reći –«Tako im i treba, kolaboracionističke svinje», ali, s tim se ne bih baš složio. Filozofija gladnog želuca je jača od politike, i često je jedina politika koja zanima gladnoga!

Najmanje «čist» posao je napad na policajce, policijsko osoblje, novouspostavljenu vlast.

Tu su žrtve pretežito civili, pripadnici vašeg, okupiranog naroda, i trenutno na suprotnoj strani. Njih se napada i najžešće, jer su zapravo oličenje svega onoga što «borac za slobodu» mrzi, a i napadi imaju posebnu poruku zastrašivanja svakoga tko «krene krivim putem».

Moj prijatelj Manga bi rekao, «Znači svaki otpor koji predlažeš nema smisla!»

 

Osnovni problem «branitelja» je defanziva. Vrijeme prelaska iz defanzive i odgovora na protivnikove korake mora biti što kraće!

Svaki izgubljeni sat i dan smanjuje «volju za otporom», omogućava sidrenje okupacijskih institucija, i omogućava tajnim službama sijanje klice razdora, čak i ako je nije bilo.

 

Drugi bitan faktor je odlučnost.

Odlučnost podrazumijeva spremnost na bratoubilački rat, građanski rat, ili rat unutar vlastitog naroda. Takva posvećenost cilju će biti prihvaćena od manjeg broja ljudi.

Treći je podrška. Podrška koju se može dobiti dok još postoje razaranja i dok je bol za izgubljenima velika. Pojavom sustavne ekonomije okupatora, odlučnost gubi bitku kontra obroka kruha svaki dan.

 

Cilj! Slijedeći poslovicu «Tisuću ljudi, tisuću čudi» nikada nećete moći imati cilj koji je jednak za sve. Treba ga formulirati dovoljno nisko, kako bi se mogao razglabati u pivnici, jednako kao i za stolom u bogatijoj kući. Treba biti svima jednako prihvatljiv.

Koliko god bilo teško treba isključiti bilo kakvu podjelu, osim one, okupator – vi!

I pored svega toga, čeka vas rat na dva fronta. Građanski, i onaj protiv okupatora!

Građanski, u kojima će se isti narod postaviti na obje strane. Jedni braneći svoje ideale, a drugi svoju logiku opstanka.

Okupator će taj pokolj gledati sa zanimanjem i tu i tamo «pomagati» jednoj ili drugoj strani, kako bi mržnja bila sveobuhvatnija. Tu vrijedi pravilo stjecanja «Rat je dobar za posao».

Za svakoga tko bi se prihvatio krvavog zadatka vrijedi kako iz te kupke neće izaći čist. To je Revolucija u svom najgorem obliku, i prvo što će neka nova vlast, ako bude ustrojena, nakon pobjede, napraviti... mora se riješiti onih koji su izvojevali tu pobjedu. Mora im suditi, ili jednostavnije rečeno ih mora «pojesti».

Zadnja, ali ne najmanje važna činjenica je da ma koliko «važan» cilj borbe bio, okupator će tu borbu uvijek proglasiti TERORIZMOM. Tu će riječ upotrebljavati i svaki «filozof preživljavanja» na drugoj strani. Svaki uhvaćeni će biti najstrože kažnjen, zastrašen i ispitan, i za zvjerstvo u zatvoru, «terorist» se nema kome žaliti. Ne štite ga nikakve konvencije o pravima. Zakoni su programirani kako bi onima koji uzimaju sebi za «pravo» uzimanje tuđeg života i stečevine, radi bilo kakvog cilja, sudili najstrožim normama.

I tu je na kraju pitanje «prava na borbu», kao pitanje svake majke koja ima svoju obitelj živom, i koja bi mogla radi nečijeg djelovanja ostati bez njih. Što sa kolateralnim žrtvama?

 

Meni najpoznatije «vojske», koje vode ovakvo ratovanje (urbano, gerilsko) su ETA i IRA.

Urbano-gerilsko ratovanje u uvjetima potpune ekonomske i vojne dominacije «osvajača».

Užas za civile, noćna mora za osvajače, pakao za ljude tih zemalja.

I pitanje koji cilj može biti vrijedan svega?

 

borgman-nexus @ 10:26 |Komentiraj | Komentari: 5 | Prikaži komentare
Arhiva
« » lis 2017
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  •  
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Brojač posjeta
19817
Index.hr
Nema zapisa.